Disanje na usta, guranje jezika, nepravilno gutanje i sisanje prsta najčešći su uzroci anomalija zubi i čeljusti. Alergije, astma i otvoreni zagriz, također, pridonose pogrešnom razvoju čeljusti.

Za rješavanje ove problematike preporučujemo sustav mobilnih aparatića koji se fokusira na rješavanje temeljnih uzroka nepravilnog položaja zubi i čeljusti.

U Poliklinici LiderDent nudimo Myobrace sustav mobilnih naprava koji se nose minimalno 1 – 2 sata preko dana i cijelu noć za vrijeme spavanja.

Myobrace je sustav mobilnih naprava u različitim veličinama koji kombinira ispravljanje navika, širenje zubnog luka i poravnanje zubi u jedan integrirani sustav. Pogodan je za sve dobne skupine, od juniora (najranije 3 godine starosti) do odraslih osoba (s 15 + godina, s napomenom da Myobrace sustav naprava za odrasle ima ograničene indikacije i često nije naprava izbora). Liječenje može započeti već od rane dobi, čim se prepoznaju loše miofunkcionalne navike kod djece poput onih najčešćih – cuclanje palca ili nepravilnog disanja, a najranije od 3. godine starosti. Naravno, ako se procijeni da dijete može surađivati. Ako dijete ne nosi kontinuirano svoje Myobrace naprave prema uputama, željeni rezultat će izostati.

Pacijenti se prema godinama dijele na:

Juniori: 3 – 6 godina

Djeca: 6 – 10 godina

Tinejdžeri: 10 – 15 godina

Odrasli: 15+ godina (ne uvijek; riječ je o rijetkim indikacijama koje će definirati ortodont)

Najbolji uspjeh se postiže kod pacijenata kod kojih se u sastavu zubnih lukova istodobno nalaze mliječni i trajni zubi, a to su djeca do 10 godina.

Kako djeluje Myobrace sustav naprava?

Myobrace djeluje tako da ne dozvoljava mišićima obraza, usana i jezika da guraju zube dok rastu u neželjenom smjeru. Potiče disanje kroz nos i pravilno gutanje te drži usta zatvorenima.

Terapija Myobrace sustavom započinje ispravljanjem loših oralnih navika i djeluje kroz kombinaciju tri ili više mobilne naprave za ispravljanje uzroka ortodontskih problema.

Svaka terapija Myobrace sustavom dijeli se na 3 – 4 faze, koje uključuju:

• Ispravljanje loših oralnih navika
• Razvoj zubnog luka
• Dovođenje zubi unutar zubnog luka
• Retenciju / zadržavanje postignutih rezultata

Za svaku fazu koristi se druga udlaga uz preduvjet da je prethodna faza uspješno odrađena.

Budući da se Myobrace sustavom ne mogu poravnavati pojedinačni zubi, završno ravnanje može uključivati terapiju fiksnim aparatićem. U tom slučaju, fiksni aparatić se nosi mnogo kraće vremensko razdoblje, nego što bi se nosio bez prethodne terapije mobilnim aparatićem.

Također, posebnost ove naprave je u tome što se može kombinirati s fiksnim aparatićem u tinejdžerskoj dobi i kod odraslih. Naime, zbog nesrazmjera odnosa među čeljustima, moguće je nositi fiksni aparatić koji ravna zube i brine o estetici te paralelno Myobrace naprave koja odmiče mišiće koji dosad nisu dozvoljavali pravilan rast zuba, dakle on brine o funkciji mišića. Također naprava posebno dizajnirana od iste firme može biti indicirana za hrkanje, bruksizam i temporomandibularne poremećaje.

Terapija završava fazom retencije u kojoj je cilj zadržati postignute rezultate i dobre oralne navike. Duljina terapije je jako individualna i ovisi od slučaja do slučaja. Prema iskustvu naših pacijenata, jedna faza u prosjeku traje 6 mjeseci. Kontrole su obvezne svakih 8 tjedana. Na kontrolu je obavezno ponijeti myobrace aparatić sa sobom. Myobrace sustav naprava za početnu fazu se izrađuje od fleksibilnog silikona, materijala koji omogućuje prilagodbu na aparatić, dok se aparatić za završne faze izrađuje od čvršćeg materijala, poliuretana, kojim se

ostvaruju najučinkovitiji završni rezultati i retencija postignutih rezultata. Potrebno je određeno vrijeme prilagodbe na naprave, u prosjeku desetak dana pa i više. Općenito, kod djece je u periodu privikavanja na klasične mobilne aparatiće i/ili myobrace naprave potrebno provjeravati noćno nošenje jer djeca često u snu izbace aparatić iz usta. Ako se ne nosi dovoljno tijekom dana, po noći će ispadati iz usta i vrlo često biste ga mogli naći pod krevetom. Iz tog razloga, suradnja roditelja je primarna. Tijekom jela, aparatić se vadi van iz usta. Mobilni aparatić uvijek je potrebno staviti na čiste zube. Kada nije u ustima, treba ih držati u kutijici posebno namijenjenoj za mobilne aparatiće.

Princip djelovanja!

Myobrace aparatići sa aspekta biološke dentalna medicina, predstavljaju miofunkcionalnu terapiju kod djece. Mobilni aparatić koji čini sklad svih neuro-vegetativnih funkcija kod djece te zauzima najviše mjesto u liječenju miofunkcijskih ortodontskih anomalija. Veliku pažnju posvećujemo primarnim neuro-vegetativnim funkcijama (žvakanje, disanje i gutanje) i njihovom rehabilitacijom u najranijoj dobi.

 1. Gutanje
To je prva funkcija koju obavljamo još u embrionalnom razdoblju.  Gutanje se obično javlja, zajedno s refleksom sisanja, oko 12. tjedna gestacije.  Ovaj refleks mora biti zreo u 25. tjednu trudnoće, a pri rođenju dijete mora moći pravilno sisati i gutati.  Dnevno gutamo između 1200 i 1400 puta, a u tom ritmičkom i vitalnom činu jezik mora imati podršku i djelovati silom izravno na nepce.  Nažalost, ono što se događa, a literatura to kaže, jest da su navike poput guranja jezika, povezane s gutanjem dojenčadi, prisutne kod više od 30% školske djece.  Atipično gutanje uzrokuje protruziju gornjih sjekutića, odgođenu erupciju i transverzalni mikrognatizam zbog potiskivanja jezika prema naprijed prilikom gutanja.  Posljedice na orofacijalni razvoj djece koja rastu vrlo su upečatljive i ovakav pristup liječenju daje posebnu pozornost što ranijem učenju pravilnog gutanja. Ovi aparatići vježbaju gutanje i usmjeravaju jezik u pravilan položaj.

2. Disanje
Disanje je prva stvar koju radimo čim se rodimo.  Disanje je najvažnija neuro-vegetativna funkcija od svih, budući da novorođenče jedva može ostati na životu dulje od minute bez disanja. Malo poznati aspekt disanja je taj da ako novorođenčetu pokrijemo nos i dopustimo mu da diše samo na usta, ono umire za nekoliko minuta.  Objašnjenje ovog fenomena je jasno: rođeni smo predisponirani za disanje na nos;  novorođenče ne može disati na usta.  Štetnu naviku oralnog disanja dijete će steći u prvim mjesecima života s pojavom nazofaringealnih opstruktivnih problema, uglavnom hipertrofije adenoida i/ili tonzila ili viška sluzi zbog opetovanih prehlada, koje sprječavaju prolaz zraka kroz nos.
Na isti način, posljedice oralnog disanja na kraniofacijalni i opći razvoj djeteta postaju očite u ranoj dobi i uvijek su praćene malokluzijom.
Stražnja rotacija glave, dorzalna kifoza, lumbalna lordoza i drugi posturalni problemi koji se javljaju djetetovom navike disanja na usta vrlo su česti.  Poremećaji spavanja (hrkanje i apneja) također su česti i često utječu na školski uspjeh ove djece.
U nedavnoj studiji koju su objavili, kod 1200 školske djece, pronašli su prevalenciju od 38% oralnih respiratornih bolesti.  U ovom istraživanju analizirali su najčešća oboljenja u dječjoj dobi kao što su prehlade, upale krajnika, otitis i alergije općenito.  Rezultati su bili uvjerljivi, budući da djeca koja dišu na usta više se prehlade, pate od više infekcija koju dijagnosticiraju na ORL-ji, konzumiraju dvostruko više antibiotika godišnje i pate trostruko više od alergijskih bolesti samo zato što ne koriste svoj nos koji je prirodni filter zraka.
U istom su istraživanju pulsnom oksimetrijom mjerili zasićenost kisikom u arterijskoj krvi kod svih ispitanika.  Utvrdili su, manju zasićenost kisikom kod onih koji su disali na usta u usporedbi s onima koji su pravilno disali na nos.  Ne iznenađuje, s obzirom na manjak oksigenacije, veliki broj razvojnih problema koji se pojavljuju uz lošu naviku oralnog disanja.
Možemo tvrditi, budući da proučavamo oralno disanje više od 10 godina, da je to epidemija na koju se ne obraća pozornost. Mi pratimo rast i razvoj djece i pratimo promjene koje se javljaju na djetetovom licu kod kojih su promijenjene oralne navike. Često takvu djecu multidisciplinarno liječimo zajedno sa pedijatrima, otorinolaringolozima i logopedima.
Prema WHO-u, u odrasloj dobi više od polovice stanovništva u većoj ili manjoj mjeri koristi usta za disanje.  Posljedice se, osim u nedostatnoj oksigenaciji, nalaze i u promjenama oralnog biofilma.  Kontinuiranim prolaskom zraka kroz usta vlažni ekosustav usne šupljine pretvara se u suhi.  Trenutno su aktualna istraživanaj o fizikalno-kemijskim promjenama koje se događaju u slini u uvjetima oralnog disanja i suhih usta te kako to okruženje dovodi u neravnotežu oralnu bakterijsku floru.  Prvi klinički rezultati s ovom tehnikama mobilnih aparatića, za stimulaciju sline, pokazuju se vrlo učinkovitima u kontroli parodontnih problema kao i raznih patologija oralne sluznice. Još jedan aspekt koji treba uzeti u obzir, a koji je usko povezan s oralnim disanjem, nalazi se u poremećajima spavanja.  Nikome ne promakne činjenica da je, ako spavamo otvorenih usta, hrkanje neizbježno.  Nedavne studije koje je provela Katedra za istraživanje spavanja na Sveučilištu u Granadi pokazuju da gotovo polovica odrasle španjolske populacije pati od opstruktivne apneje za vrijeme spavanja, te se troši gotovo tri milijarde eura godišnje za zdravstvo. Problemi sa spavanjem sve su češći u današnjem društvu, a time su i čimbenik rizika za druge vrste oboljenja. Terapijom miofunkcije dovodi se donja čeljust u prirodan povoljan položaj koji otvara dišne puteve i uči djecu disanjem na nos. Vježbe disanja i gutanja su neizaostavne u procesu liječenja ovih pacijenata.

 3. Žvakanje
Žvakanje je proces kojim se hrana reže (sjekutići i očnjaci), zgnječi i drobi (pretkutnjaci i kutnjaci), okusi i pomiješa sa slinom kako bi se formirao bolus, prije nego što se proguta.
Možemo reći da je žvakanje najvažniji dio probave;  to je sama predigestija.  Što se više vremena uloži u to, to će hrana imati više kontakta s enzimima sline (alfa-amilaza, lipaza, itd.) i manje će se truditi ostatak probavnog sustava da završi cijeli proces.
Posljednjih desetljeća svjedočimo drastičnom smanjenju funkcije žvakanja iz različitih razloga.  Prehrambena industrija nudi nam sve više prerađenih, usitnjenih i miješanih proizvoda koji ne zahtijevaju napor žvakanja;  Osim toga, trenutni tempo života dovodi do brzog jedenja, trošenja manje vremena na ovu važnu funkciju.  Naime, početkom prošlog stoljeća ulagali smo u žvakanje u prosjeku tri sata dnevno, a danas jedva dostižemo jedan sat.  Jedemo sve mekano i, što je još gore, popraćeno nekim gaziranim pićem kako bi se hrana spustila u želudac i tako smanjili napor.
S druge strane, znanost je i ovdje uvjerljiva: vježbanje žvakanja dovodi do povećanja protoka krvi u različitim područjima mozga i što je hrana duže u ustima, uz dobro bilateralno žvakanje, to su razine hemoglobina u mozgu veće.  Radovi Momosea sa Sveučilišta u Tokiju o žvakanju to potvrđuju, a različita područja mozga povećavaju svoju oksigenaciju preko 25% samo žvakanjem od 20 minuta.
Probavno blagostanje, proizvodnja sline, parasimpatička aktivacija i oksigenacija osigurani pravilnim žvakanjem zaokupljaju i brinu sve aspekte biološke dentalne medicine, koji stavlja poseban naglasak na aktivaciju ove primitivne funkcije koja je izgubljena. Ne dozvolimo da naši žvačni mišići atrofirajau. Ukratko, mogli bismo reći da u ovim vremenima u kojima živimo ni nos nije dobar za disanje ni usta za žvakanje i da je proizvodnja sline kod ljudi u padu.  Promijenjenim neurovegetativnim funkcijama, koje isušuju usta, treba dodati i više od 500 lijekova za dnevnu upotrebu, uz duhan i alkohol, koji mijenjaju i količinu i kvalitetu naše sline, a ne smijemo zaboraviti da je biologija slina sinonim za zdravlje.
Zbog svega navedenog rođena je biološka dentana medicina koja zauzima bitno mjesto u zdravstvenom sustavu, koji je do sada bio zanemaren, a koji pruža kvalitetu života mnoštvu pacijenata. Vrijeme je da stomatolozi preuzmu vodeću ulogu u reedukaciji ovih funkcija koje utječu na oralno i opće zdravlje stanovništva i prionu na posao jer stomatologija mora biti prije svega medicina.

Učinimo za svoju djecu najbolje!