Što je parodontitis?

Parodontitis je kronična infekcija zubnog mesa i potpornih struktura zuba, parodontnog ligamenta i alveolarne kosti. Uzrokovana je bakterijama koje žive u ljepljivim naslagama na zubima, u biofilmu. Parodontitis obično započinje kao blaga upala zubnog mesa – gingivitis. Gingivitis je reverzibilno upalno stanje koje se lako može liječiti, no ako nije prepoznat i tretiran u početnoj fazi proširuje se u dublje slojeve gdje izaziva kroničnu upalu tkiva s posljedičnim gubitkom potporne kosti i zuba.

Razvojem znanosti i suvremenim  istraživanjima dramatično se promijenilo razumijevanje upalne bolesti parodonta i njezin utjecajem na cjelokupno zdravlje.

Parodontna bolest usko je povezana sa sistemskim bolestima kojima može biti uzročnik ili ih može komplicirati.

Mnogobrojni zdravstveni problemi, kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, bolesti dišnog sustava, kronične bubrežne bolesti, preuranjeni porod, povezani su s oralnim biofilmom.

Što je biofilm?

Svima je poznato kako izgledaju zubne naslage ili plak. Međutim, danas postoje saznanja o tome da je plak kompleksnija tvorba nego što se ranije mislilo.

Biofilm je živuća tvorba razvijena od vrlo različitih mikroorganizama i njihovih proizvoda uloženih u visokoorganizirani matriks.

Mikroorganizmi u biofilmu uključeni su u veliki broj fizičkih, metaboličkih i molekularnih interakcija. Kooperativna priroda bakterija u biofilmu stvara za njih stanište s povećanom otpornošću na lokalne antimikrobne agense ili antibiotike, što povećava njihovu patogenost.

Svaka osoba ima specifičan biofilm i on se čak i uz pravilnu oralnu higijenu formira nanovo u roku od nekoliko sati do 2 – 3 dana.

Koji su simptomi parodontitisa?

Prvi znaci su krvarenje pri pranju zubi, natečeno, crveno i bolno zubno meso. Ovi znaci ukazuju na početnu upalu zubnog mesa – gingivitis. Ako takvo stanje traje duže, upala se širi u dublje dijelove tkiva gdje izaziva upalnu resorpciju kosti i klimanje zuba.

Važno je pripaziti na prve znake parodontne bolesti – krvarenje iz zubnog mesa, crveno natečeno zubno meso, loš zadah i pomične zube.

Faktori koji imaju utjecaj na razvoj parodontitisa

Parodontitis je bolest s brojnim sistemskim ili lokalnim čimbenicima rizika koji igraju ulogu u njegovom razvoju. Na razvoj parodontalne bolesti utječu različiti faktori rizika, uključujući pušenje, lošu oralnu higijenu, socioekonomski status, genetiku, spol i druga medicinska stanja kao što su pretilost i dijabetes melitus tipa 2. Dakle, parodontitis se ne javlja samo kao posljedica stvaranja zubnog plaka, već je dvosmjerno uzajamno povezan s raznim čimbenicima u organizmu domaćina koji mogu stimulirati razvoj parodontne bolesti.

Pušenje se svakako ubraja u jedan od najčešćih uzroka u razvoju parodontitisa. Brojnim studijama dokazano je da pušenje uzrokuje vazokonstrikciju krvnih žila i djeluje na mehanizme upalnog odgovora u tkivu.

Mehanizam djelovanja na cjelokupni organizam

Glavni mehanizmi koji povezuju oralnu infekciju sa sistemskim bolestima su hematogeno širenje infekcije iz usne šupljine kao posljedica prolazne bakterijemije, citotoksično djelovanje bakterijskih toksina na stanice usne šupljine i imunološki odgovor uvjetovan postojećom infekcijom. Povezanost parodontne bolesti i sistemske upale također potkrepljuje zapažanje da je kronična upala važan čimbenik u temeljnoj patofiziologiji obje ove bolest.

Parodontna bolest i metabolički poremećaji

Dijabetes 

Između parodontitisa i dijabetesa postoji uzročno posljedična korelacija. Osobe koje boluju od parodontitisa imaju slabiju kontrolu svoje osnovne bolesti, dijabetesa, a oboljeli od dijabetesa u pravilu pokazuju lošiji parodontološki status.

Nedavna otkrića sugeriraju da je kronična upala niskog stupnja izravno uključena ne samo u patogenezu pretilosti, dijabetesa i njihove komplikacije, već i u patogenezu parodontalnih bolesti gdje upalni faktori, citokini, igraju središnju ulogu u odgovoru domaćina. 

Zbog prevladavajuće uloge gram negativnih anaerobnih bakterija u parodontnim infekcijama, parodontni džep se pretvara u kronični izvor sistemske infekcije, bakterijskih proizvoda i lokalno proizvedenih medijatora upale. Kao posljedica visoke propusnosti krvnih žila u upalnom odgovoru, upaljeni parodont može djelovati kao endokrini izvor upalnih medijatora (kao što su TNF- α , IL-6 i IL-1) koji su značajni kako za upalu parodonta, tako također mogu utjecati na metabolizam glukoze i lipida.

Pretilost i dijabetes pogoršavaju nekontroliranu proizvodnju medijatora upale, citokina, što na kraju dovodi do povećane vaskularne propusnosti. Razgrađuju se kolagena vlakna  i uništava vezivno tkivo pojačanom peroksidacijom lipida i povišenim razinama imunoglobulina IgA, IgG.

Hormonalne promjene

Zubno meso podložno je hormonalnim promjenama. Pubertet, menstrualni ciklus, trudnoća, menopauza i kontracepcijska terapija mogu dovesti do promijenjenog upalnog odgovora gingive. Postoje studije da parodontna bolest može također potaknuti prijevremeni porod prvenstveno kroz moguću hematogenu invaziju oralnih patogena i/ili njihovih metabolita ili kroz naknadni imunološki odgovor majke.

Lokalni faktori

Važno je pregledom prepoznati, na vrijeme utvrditi i otkloniti sve lokalne faktore koji mogu djelovati na razvoj parodontne bolesti. Svi odstojeći rubovi ispuna i krunica, nepravilno izrasli zubi nedostupni pravilnom četkanju, ortodontske anomalije, zubni kamenac… predstavljaju lokalnu iritaciju.

Parodontalne bolesti i respiratorne infekcije

Loše oralno zdravlje također može utjecati na razvoj respiratornih bolesti, posebno u visoko rizičnih pacijenata kao što su stacionari za njegu, hospitalizirani pacijenti, starije osobe, pušači. Aspiracija ili hematogeno širenje bakterija iz orofarinksa u donji dišni put i posljedična infekcija respiratornih kanala mogu lako uzrokovati respiratorne infekcije poput upale pluća i kroničnih opstruktivnih plućnih bolesti. 

Parodontalne bolesti i arterioskleroza

Kronične parodontalne infekcije mogu pridonijeti razvoju arterioskleroze. Bakterije Porphyromonas gingivalis i A. Actinomycetemcomitans otkrivene su u arteriosklerotskim plakovima oboljelih od kardiovaskularnih bolesti. Nedavna sustavna metaanaliza epidemiološke literature također je sugerirala da parodontalna infekcija može biti neovisni čimbenik rizika za razvoj kardiovaskularne bolesti.

Kako možemo prevenirati parodontitis?

Ključnu ulogu u prevenciji imaju temeljita higijena i kućna njega te redovni pregledi kod stomatologa koji će prepoznati problem.

Dobra oralna higijena znači četkati zube najmanje tri minute dva puta dnevno – ujutro i navečer prije odlaska u krevet. 

Iznimno je važno koristiti zubni konac barem jednom dnevno. Tako sprječavamo razvoj zubnog plaka i posljedičnu upalu.  

Redoviti stomatološki posjeti – redovito se obratite svojem stomatologu ili parodontologu radi čišćenja, obično svakih šest do 12 mjeseci. Ako ste u rizičnoj skupini i imate faktore koji povećavaju vjerojatnost za razvoj parodontitisa – poput suhih usta, uzimanja određenih lijekova ili pušenja – možda ćete trebati češće kontrolne preglede. 

Kako liječiti parodontitis?

Ovisno o stadiju parodontne bolesti, terapijski postupci su različiti. Danas u parodontologiji prevladava trend konzervativne, nekirurške terapije u kontroli bolesti. Uobičajeno je započeti s temeljitim profesionalnim čišćenjem. Cilj je reducirati bakterijsku floru, stoga se odstranjuju grube naslage kamenca koji je porozan i zadržava u sebi bakterijski biofilm. Dodatno je uvođenje antiseptika, tekućina za ispiranje. Sljedeća mogućnost je uvođenje ciljane antibiotičke terapije te duboko čišćenje i poliranje korijena kojim se odstranjuje upaljeno tkivo oko zuba i stvaramo mogućnost ponovnog cijeljenja zubnog mesa uz korijen zuba.

Dio izgubljenog koštanog i mekog tkiva može se regenerirati različitim operativnim tehnikama, tehnikom vođene koštane (GBR) i tkivne regeneracije (GTR). Cilj postupka je eliminirati upalu, smanjiti dubinu koštanih džepova, vratiti dio izgubljenog tkiva i, uz kontrolu, održati ga zdravim.